Gledam ovo vrijeme, vremenske nepogode, slušam vijesti, gledam slike potrganih krovova, električnih kabela, porušenog drveća, stradale imovine. Čitam komentare ljudi, svi su u šoku, negoduju jer kasne, jer su stajali u koloni, u svojim autima, jer nisu stigli na posao i mislim, gdje je nestala zahvalnost? Što bi bilo kad bismo sutra imali samo ono na čemu smo sada zahvalni? Bismo li imali svoj topli dom koji nas čuva od kiše i vjetra? Bismo li imali auto da nas vozi kamo želimo? Bismo li imali obitelj i prijatelje koji nas pitaju jesmo li na sigurnome? Zastanite malo danas i zapitajte se na čemu ste danas bili zahvalni, a zbog čega ste prigovarali.
Netko nije imao dom u kojem može ostati, ni automobil da ga nekamo doveze na suho. Nekoga nitko danas nije nazvao da ga pita je li sve u redu.
Budimo zahvalni na svom bogatstvu koje imamo. Ako ne prepoznajete svoja bogatstava javite mi se, potražit ćemo zajedno. Svatko ima svoje bogatstvo, ali ga je ponekad teško uočiti. Vidimo se.
Pozdrav svima, voli vas Irina! <3